Japanske oklopnjače i preddrednoti

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 18:58


(Zastava izlazećeg sunca (旭日旗 Kyokujitsu-ki), izvorno korištena u feudalnom Japanu, a 7. listopada 1889. carskim ediktom određena za ratnopomorsku zastavu)

Povijest modernog Japana je kratka priča, kraća čak i od američke povijesti. Možemo slobodno tvrditi da je počela kad je američka ratna flotila pod komandom komodora Perryja 1853. prviput uplovila u zaljev Edo, a godinu dana kasnije, sporazumom iz Kanagawe prisilila Japance da otvore svoje granice i počnu trgovati sa zapadom koji se sveudilj nadao da će Japan dovesti u sličan polukolonijalan status kao i Kinu.

Što se tamo zbivalo prije toga (kratki osvrt na povijest Japana prije dolaska uvjetno rečeno, zapadne civilizacije)?

Prvi susret Japana sa Zapadom ostvarili su Portugalci jerbo su ugovorom iz Tordesillasa (kojeg je blagoslovio Papa dijeleći ono što nije bilo njegovo) dobili pravo na kolonijalnu ekspanziju u smjeru istoka. Logično da su nakon otoka začina stigli i u bajoslovni Cipangu. Za Portugalcima su došli i Jezuiti pa se kršćanstvo počelo širiti po Japanu. Nekog otpora nije bilo jer je Japan bio razdiran unutarnjim sukobima većih i manjih feudalnih gazda. Na čelu zemlje bio je nominalno car. Tennō (Mikado je operetni izraz i Japanci ga ne koriste). Tajanstvena i sveta ličnost koji je po predaji vukao porijeklo od nebeskog Jimmua, prvog cara.
Carevi su živjeli u zatvorenoj palači u Kyotu i nisu se uopće pokazivali plebsu. Jedina im je dužnost bila da učestvuju u šintoističkim obredima i prave buduće careve. Stvarnu vlast u državi imao je onaj gospodar rata – šogun, čija je vojska kontrolirala carsku palaču. Dalje je prijenos informacija išao tako da je odnosni megarazbojnik od cara tj. dvorske kancelarije dobivao edikte kakve je već trebao. Dok se nije pojavio veći, jači i bolji megarazbojnik. Sjedište šoguna bilo je u gradu Edo (današnji Tokio).

Da bi se mogli uspješnije međusobno klati, postojala je u Japanu ratnička klasa (kasta) samuraja. U biti prilično beskorisna i neradnička gomila ukoljica na platnoj listi velikog gazde. Jedini su imali pravo nositi oružje pa su bahato hodali okolo s nekoliko nožekanja zadjenutih za bensilah i čekali poziv na makljažu. U razdoblju između dviju makljaža su pili sake i prepričavali herojske zgode (kako smo mi njih, s koje strane i koliko puta...)



Cijeli je sustav ekonomski počivao na plećima seljaka i trgovaca (najprezrenije kaste) koji nisu imali nikakva prava osim da rade i plaćaju porez. Sve u svemu – ništa bitno različitije od feudalne Europe! Samuraji su imali svoj kodeks časti – bušido. Čovjek bi rekao da će onda i borbe i ratovi biti časni i pošteni. Brus! Povijest japanskih sukoba je priča o čitavom nizu laži, izdaja, prijevara i prodanih duša... Macchiavelli je za njih bio mala beba!
E, onda se na tržištu negdje u XVI. stoljeću pojavio pravi igrač imenom Tokugava Iejasu (za one koji ne znaju: Japanci, kao i Magyari, uvijek pišu najprije prezime). On je najprije u nekoliko kompliciranih sukoba eliminirao konkurenciju, a onda je potamanio (fizički tj. genocidno) Japance koji su se prihvatili kršćanstva. Nakon tih nužnih predradnji zabranio je gradnju velikih brodova i zatvorio Japan prema ostatku svijeta. Jedina veza s tim ostatkom bio je umjetni otočić Dejima u zaljevu Nagasaki gdje su Niskozemci imali svoju faktoriju i jednom godišnje prihvaćali jedan brod iz Kine. Zašto Kine? Jer je to bio kanal kojim je stizala svila. A bez svile nema ni svečanih kimona. I u nastavku priče nije više bilo sukoba. Tokugave su postali nasljedni šoguni i to je manje-više dobro funkcioniralo do dolaska Amerikanaca (kao i mnogoštošta drugo u svijetu).

31. ožujka 1854. potpisan je gorespomenuti sporazum u Kanagawi – prvi međudržavni ugovor između USofA i Japana. Potpisao ga je šogunat Tokugava pod prijetnjom topova i taj je datum označio kraj 220-godišnjeg razdoblja izolacije i relativnog mira u zemlji. Američkim su brodovima otvorene neke luke, a zagarantirana je i zaštita američkim pomorcima koji bi se zbog više sile našli na obalama Japana. Ubrzo su potpisani slični ugovori s ostalim značajnim europskim silama. Taj je pristup međunarodnim odnošajima povijesno poznat kao diplomacija topovnjača.
Na domaćem planu, imao je sporazum dalekosežne posljedice. Otvaranje granica pokrenulo je uvoz novih znanja i tehnologije pa su pojedine feudalne domene pod kontrolom moćnih klanova krenule u obnovu zastarjelih naoružanja, a neki su čak nabavili i male parobrode za trgovačke i ratne namjene. Ogorčenost naroda zbog priginjanja šije pred stranim silama pokrenuo je pokret pod nazivom Sonnō jōi (Poštujmo cara, istjerajmo barbare) s ciljem ukidanja šogunata i vraćanja pune vlasti caru. Aktualni car Kōmei se izrazito protivio sporazumima sa strancima što je podržalo trend ukidanja šogunata i nastajanje onoga što se u povijesti zove Obnova Meiji i čime je započela povijest modernog Japana.

Vođe južnih provincija Satsuma i Chōshū udružili su se s ciljem podrške caru. Tokugava šogunat je službeno ukinut 9. studenog 1867. kad je Jošinobu, posljednji Tokugava šogun, stavio svoje ovlasti na raspolaganje caru i povukao se u privatni život. No, nije sve išlo tako jednostavno. Dio reformi podrazumijevalo je i ukidanje posebnog statusa samuraja (tj. u budućnosti su trebali radom pribavljati krušac nasušni) pa je još uvijek značajna vojna snaga bivšeg šogunata krenula u oružani sukob. Carevu stranu podržavala je vojska udruženih vođa južnih provincija Satsuma i Chōshū. Ono što je slijedilo, trajalo je oko godinu dana i poznato je kao Rat Bošin (Rat godine zmaja – moje skromno znanje japanskog mi ne omogućava kvalitetniji prijevod) i završilo je konačnim porazom Bakufua (državne organizacije šogunata).
Kad je već postao svjecka država, Japan se nužno okrenuo sljedećoj fazi razvoja – ekspanziji. Japan je zemlja izrazito skromnih prirodnih resursa. Osim riže i potresa te nešto ugljena i čudnih kravica, nema tu bogznačega. A u susjedstvu je sjedila golema Kina koju je zapad već 'načeo' pa ajmo i mi! Da bi se moglo krenuti u bilokakvu prekomorsku aktivnost trebaju brodovi. Ratni. Za razliku od Rusa koji su u vojnopomorsku ekspanziju krenuli djelomično obdareni domaćom industrijom, Japan nije imao ničega pa su se stoga mudro okrenuli vanjskim dobavljačima. A kad je već bilo tako, ajmo onda kupovati kod najboljih.

I tako je preddrednotska faza razvoja japanske mornarice bila obilježena brodovima i oružjem nabavljenim u Velikoj Britaniji. Uz par izuzetaka, jasno! BTW, tijekom ranog razvoja svojih modernih oružanih snaga, Japan se glede kopnene vojske oslanjao na prusku/njemačku vojnu tradiciju dok je mornarica formirana po uzoru na britansku. Zvuči logično, ne? Kupujmo od najboljih!

Pa da vidimo, ćega tu sve ima, ba...

Oklopnjače


Klasa Kōtetsu

Odmah na početku: izuzetak! Neplanirani. Priča o oklopnjači Kōtetsu, prvom modernom japanskom ratnom brodu je vrlo zanimljiva. No, krenimo iz početka, kao u svakoj dobroj priči...
1863. godine zamolio je izaslanik Južnih država SAD (Konfederacije) francuskog cara Napoleona III. da zaobiđe nekako francuski zakon te da omogući Konfederaciji da naruči kod nekog francuskog brodograditelja oklopnjače kojima bi se riješila blokade koju je nametnuo Sjever. (Za one koji ne znaju: Kad negdje izbije rat, osobito građanski, ostale države se u pravilu proglase neutralno-nezainteresiranima i k tome još i proglase embargo na izvoz oružja posvađenima. To nikad nije učinkovito, ali lijepo podigne cijenu ratnim potrepštinama koje se onda isporučuju ispod žita, a neutralno-nezainteresirane se zemlje usput riješe i stare krame.)

Vrancuski se ćesar objeručke složio s prijedlogom uz uvjet da se za dogovor nikako ne sazna pa su Južnjaci kod brodograditelja i osobnog prijatelja rečenog ćesara (inače netjaka onog prvog što je držao ruku u šlicu i popio batine kod Leipziga i Waterlooa), Luciena Armana u Bordeauxu, naručili dvije oklopnjače. Zapravo se radilo o brodovima za kljunov udar. Kako bi se čitava priča još bolje zamumuljila, topovi za brodove su naručeni u Engleskoj, a bodovi su dobili imena Cheops i Sphynx kako bi se potvrdile glasine da ih grade za egipatsku mornaricu!
No, ja, netom prije isporuke posjetio je jedan službenik brodogradilišta američku ambasadu (Sjevera, dakako) u Parizu i odao strogo čuvanu tajnu da se brodovi zapravo prijevarom opremaju za Južnjake. Izbila je frka, Ameri su izvršili pritisak i francuska je vlada bila prisiljena blokirati isporuku. Vješti je Arman izvadio štetu i brodove jednostavno prodao (opet nezakonito) Danskoj i Prusiji jer su se te dvije države upravo sukobile u Drugom šleskom ratu. Cheops je tako postao Prinz Adalbert,  a Sphynx je prodan Danskoj i postao je Stærkodder. Na ovog potonjeg su ukrcali dansku posadu i 21. lipnja 1864. je brod krenuo na probnu vožnju.



Tehnički opis i raspored naoružanja

Brod je po tipu bio brod za kljunov udar na parni pogon. Pogonila su ga dva dvocilindarska parna stroja brzinom od cca 10 čvorova. Četverokrilni vijci su imali promjer od 3,6 metara, a osovine su umjesto skrokova imale kobilice na kojima su bila i kormila pa je sa stražnje strane brod ličio na katamaran. Navodno nije bio naročito dobar na otvorenom moru jer je kljun dizao velike količine vode, ali je zato bio vrlo okretan s malim radijusom okretanja. Radi povećanja akcionog radijusa bio je brod i osnašćen kao brik (dvojarbolnjak s križnim jedrima).
Konstrukcija je bila mješovita drvenoželjezna, a ribina je bila obijena bakrom da se smanji obraštaj. Pojasni oklop bio je debljine od 90 do 125 mm. Topovi su dobavljeni iz Velike Britanije od  Armstronga. Na pramcu je bio jedan 300-funtaš (cca 254 mm) u okrugloj kazamati. Top je bio postavljen na kružne tračnice pa je mogao pucati kroz različite otvore. Na stražnjem dijelu nadgrađa bila su još dva topa 70-funtaša (cca 140 mm) u ovalnom oklopnom grudobranu – takva se konstrukcija naziva reduit. I ti su topovi bili na tračnicama pa su mogli pucati u više smjerova.



Pogled na pramac



Pogled prema pramcu



Danci su se marljivo vozikali na novom brodu za vrijeme dok je dansko ministarstvo mornarice pregovaralo s Armanom. Ministarstvo je inzistiralo na penalima zbog kašnjenja u isporuci što Arman nije htio ni čuti pa je na kraju krajem listopada otkazao dogovor. Brod mu Danci, hat megjutim, nisu predali jer su tvrdili da je u dogovorima došlo do neke zbunjoze pa dok se to ne riješi...
Bilo kako bilo, 6. siječnja 1865. (na Tri kralja ili kako vam drago) ukrcala se u Kopenhagenu na brod konfederatska posada, a brod je svečano uvršten u ratnu flotu Južnih država i dobio je ime CSS Stonewall prema poznatom južnjačkom generalu kojeg su nehotice upucali vlastiti.

Kad je brod krenuo put Amerike, na Sjeveru je nastala panika i spremali su se za doček. No kako je brod bio francuske konstrukcije, otvorila se pukotina na koritu pa je kapetan morao potražiti spas u neutralnoj i prijateljskoj Španjolskoj gdje su ga pokrpali. Dok je bio usidren u La Corunni, nakupilo se pred lukom nešto lakih sjevernjačkih jedinica koje su sa strahom pratile što će se dalje dogoditi. Do sukoba nije došlo jer su Sjevernjaci utekli, a kapetan T. J. Page je s brodom stigao u Lisabon odakle je preplovio Atlantik i na kraju stigao na Kubu koja je tada još bila španjolska. I tu su Južnjaci na svoju žalost saznali da je rat završio, a kapetan je brod prodao španskom guverneru Kube za 16.000 dolara.
Španjolci su zatim brod predali Amerima uz uvjet da im vrate te pare. Brod je bio privremeno raspremljen i plutao je u New Yorku dok ga nisu ponudili za 40.000 US$ (bože, kako cijene skaču!) Tokugava šogunatu koji je tada još bio zakonita vlast u Japanu.

Brod je napokon dobio ime Kōtetsu i trebao je 1868. biti predan novim vlasnicima. U Japan je stigao pod japanskom zastavom, ali je onda izbio rat između snaga šogunata i snaga lojalnih caru pa su Ameri i ostale zapadne sile zauzele neutralni stav,  povukle sve vojne savjetnike (ostao je samo Tom Cruise) i stopirale svaku isporuku ratnog materijala. Američki je ambasador odredio da se na jarbol ponovno izvjesi američka zastava, a brod je čuvala posada sastavljena od mornara s američke eskadre u Japanu!
Brod je konačno predan carskoj vlasti u veljači 1869. godine pa su tako Japanci dobili "nepobjedivu" i "nepotopivu" oceansku oklopnjaču nepunih 10 godina nakon porinuća francuske La Gloire!



Kōtetsu je mladoj carskoj vlasti napravio puno posla. Najvažnije je bilo definitivno slamanje otpora snaga nekadašnjeg šogunata. Preostale snage bakufua povukle su se na sjever i pokušale osnovati tzv. Republiku Ezo (staro ime za najsjeverniji otok, Hokkaidō). Vojne snage činilo je nekoliko ratnih brodića koji su pristali uz pobunjenike i par tisuća vojnika kojima su pomagali francuski vojni savjetnici.
Onda je doplovio Kōtetsu na čelu još sedam brodova i desio se sraz u zaljevu Hakodate pa je pobuni došao kraj. Tijekom tih sukoba pokušali su pobunjenici noćni abordaž na oklopnjaču, ali je prisustvo jednog jedinog topa/mitraljeza tipa Gatling presudilo stvar na krvav način.



1871. godine dobio je brod novo ime, Azuma pa je ostao u vojnoj službi do 1888. Tada je raspremljen i predan za lučke neborbene poslove.

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:02

Klasa Fusō

Jedan od razloga zašto je komodor Perry zahtijevao da se Japan otvori svijetu bili su i neriješeni slučajevi američkih ribara koji bi se našli nasukani na japanskom otočju, a koje su Japanci jednostavno likvidirali kao invazore. E, kad se Japan našao na drugoj strani batine jer su domorodački Paiwanci na kineskom otoku Taiwanu (Formozi) dekapitirali nekih stotinjak japanskih mornara s nekog nastradalog broda, trebalo je nešto poduzeti. I Japan je navalio na jadne Paiwance, njihov veliki poglavica je stradao i javnost je bila sretna. Japanska da, kineska nikako. Već ionako napeta situacija između Japana i Kine nije ovime poboljšana.
Kinezi su, to je bilo poznato, u Europi već naručili nekoliko ratnih brodova pa su se u Japanu usplahirili i japansko je izaslanstvo u Londonu stupilo u kontakt s nekoliko potencijalnih dobavljača. Najprije su htjeli od Brazila otkupiti oklopnjaču Independencia koja je bila u gradnji, ali su odustali kad je brod doživio nezgodu prilikom porinuća. Onda su kontaktirali Edwarda Reeda, bivšeg glavnog konstruktora britanskog Admiraliteta koji je upravo napustio državnu službu i po Europama krčmio svoje konzultantske sposobnosti pa je od njega naručen projekt oklopnjače.

Brod je trebao biti malo smanjeni projekt britanske oklopnjače HMS Iron Duke kojeg su Japanci poznavali jer je bio zastavni brod britanske flote u Kini. Reedov je honorar za projekt i nadzor gradnje trebalo biti 5% od ukupne cijene novog broda.
Posao gradnje posvećen je londonskoj kompaniji Samuda Brothers (za one koji ne znaju: ta je firma patentirala i konstruirala nekoliko željezničkih pruga na pogon vakuumom – tzv. "atmosferske željeznice"). Pogonske strojeve trebao je dobaviti John Penn & Sons, a topove ni više ni manje nego - Krupp. Pobratimstvo vojno-industrijskog kompleksa u svemiru bilo je oduvijek vrlo zanimljiva pojava!
Prema projektu, Fusō je spadao u tzv. kazamatne oklopnjače. To znači da je u sredini broda bila sagrađena četvrtasta oklopljena kutija u kojoj su bili topovi. Kazamata je štrčala preko širine trupa kako bi se glavnim topovima – četiri Kruppove izolučene ostraguše kalibra 240 mm, koji su bili postavljeni na uglovima kazamate, dala mogućnost što povoljnijeg smjera pucanja prema uzdužnici broda. Kazamata je bila dvokatna, a na gornjem katu je bočno bio po jedan top kalibra 170 mm. Svi su topovi bili postavljeni na kružne tračnice pa su mogli birati otvor kroz koji će pucati!

Osim "glavnih argumenata" brod je nosio još nekoliko topova kalibra 75 mm od kojih su se neki mogli i skinuti pa otpremiti na kopno u kakvoj akciji mornaričke pješadije (75 mm je u pravilu bio kalibar poljske artiljerije) te različit broj tada modernih višecijevnih mitraljeza uglavnom tipa Nordenfeldt. Oklop je bio od kovanog željeza debljine 9" (230 mm). Pokrivao je središnju kazamatu i pojas koji se nešto stanjivao prema krajevima trupa.
Strojevi su imali nazivnu snagu od 3.500 KS i trebali su tjerati brod brzinom od 13 čvorova što je čak i nadmašeno na probnoj vožnji. Za svaki slučaj dobio je i tri jarbola sa snašću barka (križnjak sa sošnim jedrom). Kako bi se manjio otpor vjetra pri jedrenju, dimnjak se mogao djelomično uvući!



Fusō je porinut 14. travnja 1877., a kuma je bila supruga japanskog konzula. Ime je dobio po jednom od tradicionalnih naziva za Japan. U drugoj polovici ožujka 1878. otplovio je konačno put nove domovine. Bilo je natezanja oko isplate zadnje rate i opskrbe broda za put jer je proračun bio debelo premašen, a kako u Japanu tada još nisu proizvodili tranzistore, bilo je teško skupiti sredstva. Na brodu je bila engleska posada s engleskim kapetanom jer je domaću posadu tek trebalo obučiti. Pri prolazu kroz Suez brod je doživio manja oštećenja jer se nasukao (za one koji ne znaju: ratni brodovi neminovno gaze dublje od trgovačkih pa su stoga nasukavanja češća pogotovo u akvatorijima koji nisu posebno birani za prihvat ratnih brodova).
Privremeno su ga pokrpali i konačno je stigao u Jokohamu 11. lipnja – nije ni strašno, nepuna dva mjeseca! Dmaho je prebačen u ratnu luku Jokosiuka gdje su ga temeljito popravili. 10. srpanja održana je u Jokohami svečana ceremonija kojom prilikom je brod uvršten u flotu kao oklopnjača II. razreda. Bio je prisutan i sam car Meiji. Sljedećih skoro mjesec dana bio je brod otvoren za posjete visokog plemstva i dužnosnika, a u određene su dane pripuštali i plebs!

U nedostatku nekih ratnih operacija, Fusō je uglavnom obavljao protokolarne dužnosti vozeći naokolo visoke časnike, careve i njihove družice i krstareći po susjedstvu. 1891. primljen je opet u bolnicu u Jokosuki gdje su ga temeljito ostrugali i modernizirali. Među ostalim su mu skinuli snast, a umjesto prednjeg i stražnjeg jarbola stvaljeni su ratni jarboli opremljeni osmatračnicama i bojnim gnijezdima opremljenim lakšim naoružanjem. Dimnjak su mu fiksirali na stalnu visinu, a kotlove su zamijenili manjim brojem modernijih što je pak omogućilo da se povećaju zalihe ugljena (kao što je jednom rekao jedan kapetan ratnog broda: "Ne postoji tako nešto kao što je previše goriva!").
Pojačano je i naoružanje, uglavnom su dodana višecijevna oruđa sustava Nordenfeldt, a negdje u tom razdoblju postavljena su na brod i dva lansera za torpeda tipa Schwartzkopff (i tu priču moram jednom ispričati...).



Onda je izbio prvi Kinesko-japanski rat (1894-1895) pa su japanske vojnopomorske snage hrabro otplovile sučeliti se s plovećim Kinezima. Sraz se dogodio na ušću rijeke Yalu. Kinezi su bili tehnički nadmoćniji tj. imali su jače brodove, ali su posade bile neuvježbane, a vodstvo neiskusno. Na čelu kineske flote bio je admiral Ting, hrabar čovjek, ali po struci konjički oficir! U nedostatku boljeg operativnog plana, naredio je svojim jedinicama da krenu ususret Japancima i potope koliko mogu. Dogodilo se obratno – na čelu japanskog napada išle su lakše jedinice i uspjele su potopiti/onesposobiti većinu kineskih plovila. Izuzetak su bile dvije najteže kineske jedinice – oklopnjače Ting Yuen i Chen Yuen, građene u Stettinu kod Vulcan A.G. koje su za Japance bile nepotopive. Kinezi su, među ostalim, patili i od loše municije, ali su svejedno i Japanci fasovali svoje!
Fusō je dobio dosta pogodaka, ali niti jedan nije probio oklop i od cijele posade poginula su svega petorica (zanimljivo kako je u većini pomorskih srazova bilo relativno malo gubitaka u artiljerijskim dvobojima – što znači da je oklop imao smisla – veliki gubici života događali bi se samo kod potonuća brodova). Nakon toga su Japanci pratili ostatke kineske flote do luke Weihaiwei gdje se admiral Ting povukao pod zaštitu obalnih tvrđava. Kad su Japanci pomorskim desantom osvojili tvrđave, nije Kinezima ostalo drugo nego flotu samopotopiti, a admiral se samoubio (predozirao se opijumom).

Flota se vratila u Japan, a onda je 29. listopada 1897. na sidrištu Nagahama tijrkom oluje pukao sidreni lanac i Fusō se uspio naražnjiti najprije na kljun krstarice s oklopnom palubom Matsushima (inače zastavnog broda japanske flote), a onda na kljun njene posestrime Itsukushime. Ko se druži s bikovima, nabodu ga na rog! Fusō je potonuo, ali kako su japanske domovinske vode relativno plitke, brzo su ga izvadili. Kasnije su mu skinuli 15-centimetarske topove koji su upotrijebljeni u opsadi Port Arthura.
U Rusko-japanskom ratu bio je Fusō admiralski brod sedme divizije i stražario je na jugu otoka Cušima za slučaj da bitka skrene u tom smjeru tako da nije vidio akcije. Broje je reklasificiran kao obalna oklopnjača i 1. travnja 1908. brisan s liste aktivnih brodova. 30. studenog sljedeće godine je prodan u staro željezo.

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:03

Klasa Chin'en

Kao što sam već spomenuo, Kinezi su si za potrebe pomorskog ratovanja dali u Njemačkoj kod Vulcan A.G. u Stettinu (današnji poljski Szczecin), izgraditi dvije grdne oklopnjače, Ting Yuen i Chen Yuen. Brodovi su imali oklop debljine 14" (356 mm), a glavno naoružanje bila su 4 Krupp-ove ostraguše u dvocijevnim barbetama na bokovima broda te dva 150 mm topa na pramcu i krmi broda. Uz to je bilo postavljeno i nešta manjih topova od 37 mm za protučamčanu obranu i tri nadvodne torpedne cijevi. Brzina im je bila nešto više od 15 čvorova.
Brodovi su dovršeni u ožujku 1884., a dvije godine kasnije nalazimo ih kako krstare po okolici pokazujući mišiće po Hongkongu, japanskim, koreanskim i ruskim lukama.





U Prvom japansko-kineskom ratu bio je Chen Yuen pod komandom američkog "savjetnika" Phila McGiffina. U sukobu kod rijeke Yalu uspio je McGiffin usprkos teškim oštećenjima broda i vlastitom ranjavanju natjerati Japance da se povuku.
Brod se s ostalim jedinicama dokopao luke Lüshunkou gdje su ga pokrpali, a onda se cijela flota povukla u Weihaiwei nakon čega je Lüshunkou pao u ruke Japancima. U nastavku rata ostali su Kinezi bez svoje flote. Na ulasku u Weihaiwei, naišao je Ting Yuen na hrid pa su ga napustili i potopili, a Chen Yuen je postao japanski ratni plijen.



Nešto tako lijepo veliko se ne baca pa su Japanci Chen Yuen prekrstili u Chin'en što je japanski način čitanja izvornog kineskog imena (za one koji ne znaju: Japanci pišu jednom izvedenicom kineskih ideograma. Sljedstveno tome, Japanci i Kinezi se ne razumiju, ali si Japanci i Kineskinje mogu pisati ljubavna pisma ).
Tijekom 1896/1897 brod je prošao opsežan popravak i onda je nastavio ponosno vijati (viti?) zastavu novih vlasnika. Za reć pravo, sve do uvođenja u flotu preddrednota Fuji, Chin'en je bio najteža jedinica japanske ratne flote.



Za Bokserskog ustanka pridružio se i Japan intervenciji pa je Chin'en pratio konvoje s trupama do Kine. 1901. brod je temeljito rekonstruiran pri čemu su mu zamijenjeni neki od antikvarnih Krupp-ovih 6-inčnih topova, a dobio je i dodatnih oruđa manjeg kalibra. Tijekom vejžbi gađanja 1903. došlo je do eksplozije jednog od glavnih topova pa je bilo i mrtvih (logično, ne?)
U vrijeme Japansko-ruskog rata smatralo se da je Chin'en već debelo zastario pa je reklasificiran u bojni brod drugog razreda i služio je kao prateći brod za trupne transporte i prilikom blokade Port Arthura. Tijekom Cušimske bitke uspješno je napao ruske trupne transporte.

12. prosinca 1905. ponovno su mu snizili klasu pa je postao obalna oklopnjača I. razreda, a već tri godine kasnije postaje školski brod. 1. travnja 1911. brisan je s flotne liste i postaje brod-meta. Tom je prilikom onesposobljen jednim plutonom s bojnog krstaša Kurama pa je 1912. prodan u staro željezo. Razrezan je u Jokohami 1914.

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:03

Predrednoti


Klasa Fuji

Prve moderne preddrednodske bojne brodove sagradio je Japan u Ujedinjenom Kraljevstvu. Put do dobave brodova bio je trnovit. Japanski su, naime, vojnopomorski čelnici popušili francusku pomodnu bedastoću zvanu Jeune École koju je zastupao vojni savjetnik i projektant Emile Bertin. No, kad su im u službenu i prijateljsku posjetu došle dvije ranije opisane kineske oklopnjače klase Ting Yuen, građene u Njemačkoj, uzvrpoljio se vojni establišment.
Sljedeći je problem bio dobava sredstava (vulgo: love) jer su se u Parlamentu prepucavali oko načina financiranja. Na kraju je došlo da toga da je sam car ponudio da mu se smanji apanaža kako bi se namakla sredstva pa su posramljeni podanici ipak nešto smislili!

Projekt klase bio je temeljen na britanskom tipu Royal Sovereign iako su brodovi bili nekih 1.000 tona lakši. S druge strane, naoružanje je bilo modernije poput onoga na britanskoj klasi Majestic. Brodove su gradila dva nezavisna projektanta i građeni su u dva različita brodogradilišta pa su svejedno izgledom, performansama i cijenom bili vrlo slični!



Projektirani su brodovi bili standardnog tipa za ono doba – četiri teška topa od 12" (305 mm) u dvije kruškolike barbete i 10-tak topova pomoćne artiljerije u središnjoj kazamati. Glavni su topovi britanske konstrukcije bili dobro zaštićeni, ali su imali jednu manjkavost – doprema municije iz spremišta bila je moguća samo u jednom položaju topova pa su stoga u barbeti imali priručno skladište za 16-tak metaka što u praksi baš i nije pametno! Brodovi su nosili i pet torpednih cijevi za "ribe" kalibra 18" (457 mm).
Oklop je bio tipa "Harvey" debljine 14 – 18 inča (350 – 450 mm) na pojasu, barbete kule i oklopne pregrade bile su nešto tanje. Dužinom cijele citadele išla je oklopna pregrada koja je dijelila kotlove i strojeve u dvije odvojene grupe. Pogon su davala dva okomita trocilindarska stroja trostruke ekspanzije projektirane snage 13.500 KS i brzine od 18,25 čvorova što je čak i premašeno.




Fuji

Fuji je sagrađen u brodogradilištu Thames Iron Works u Londonu, a projektant je bio George C. Mackrow. Porinut je 1. ožujka 1896., a u flotnu listu je upisan 8. kolovoza 1897. Dok je još bio u opremanju, iskorištena je prilika pa je 27. srpnja sudjelovao u pomorskoj smotri kod Spitheada glede i unatoč dijamantnog (60 god.) jubileja kraljice Viktorije!
Tijekom Rusko-japanskog rata bio je Fuji aktivan u svim bitkama. Tijekom opsade Port Arthura učestvovao je u bombardiranjima luke i dobio jedan pogodak 12" granate što je ruzultiralo nekolicinom mrtvih. U bitci kod Cušime dobio je brod desetak teških pogodaka od kojih je najgori bio jedan pogodak u krmenu barbetu koji je zapalio priručno skladište municije! Desni top je bio van funkcije, ali je iz lijevoga navodno ispaljena granata koja je potopila ruski bojni brod Borodino.

1908. posjetila je Japan tzv. "Velika bijela flota" američkih ratnih brodova koju je precjednik Teddy Roosevelt poslao na put oko svijeta da pakaže amričku pomorsku silu pa su tom prigodom na Fujiju priredili feštu za američke VIP-ove.
Brod je još jednom rekonstruiran, zamijenili su mu glavne topove, a zastarjeli kotlovi su zamijenjeni japanskim "Miyabara" vodocijevnim kotlovima. Reklasificiran je kao obalna oklopnjača I. razreda i cijeli je WWI. proveo u bazi Kure. Služio je za različite potrebe obuke i školovanja dok nije 1922. Brod je premješten u bazu Yokosuka i služio je kao ploveća kasarna i skladište. Razrezan je tek 1948.




Yashima


Yashima je sagrađen u brodogradilištu Armstrong Whitworth u Elswicku, Newcastle upon Tyne, a projektant je bio Phillip Watts. Porinut je 28. veljače 1896., a u službu je predat 9. rujna 1897.
Tijekom Rusko-japanskog rata učestvovala je Yashima u napadima na Port Arthur. Kad je ruski bojni brod Petropavlovsk s admiralom Makarovom potonuo nakon uleta u japansko minsko polje, pojačali su i Rusi svoju minopolagačku aktivnost. U takvo jedno minsko polje uletjela je i s admiralom Makarovom potonuo nakon uleta u japansko minsko polje, pojačali su i Rusi svoju minopolagačku aktivnost. U takvo jedno minsko polje uletio je 15. svibnja 1904. i Hatsuse. Yashima je krenula u pomoć, ali je također naletila na minu. Brod se nagutao vode pa je uzet u tegalj jer mu je pogon bio onesposobljen. Nakon par sati se prevrnuo i potonuo.
Posada je uspjela na vrijeme napustiti brod pa su u nastavku rata preživjeli članovi posade bili raspoređeni na druge bojne jedinice odakle su obiteljima slali razglednice s Yashime kako bi se zadržao privid da je brod još aktivan...



Lijepi model Yashime u britanskom pomorskom muzeju. Obratite pažnju na protutorpedne mreže!




______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:04

Klasa Shikishima

Nakon pobjede u ratu s Kinom dobavili su se Japanci otštete od nekih 30.000.000 funti što su u ono vrijeme bile grdne pare. S tim su si novcima odlučili nabaviti u UK još dva bojna broda kao dio 10-godišnjeg plana razvoja flote. Brodovi su bili utemeljeni na britanskom projektu Majestic pa su sljedstveno tome bili i srodni prethodnoj japanskoj klasi Fuji. S nekim razlikama...
Strojevi su paru dobivali od 25 kotlova tipa "Belleville" što je dovelo do toga da su brodovi dobili tri dimnjaka. Oklopna zaštita bila je malo tanja na bokovima, ali su brodovi dobili potpuno dvodno s neporopusnim pregradama, a oklopna je paluba na bokovima bila zakošena i spajala se donjim rubom oklopnog pojasa što je davalo dodatnu zaštitu prilikom penetracije.





Topovi, britanske konstrukcije Elswick Ordnance Company bili su po tipu isti kao na klasi Fuji, ali je konstrukcija municijskog dizala bila poboljšana pa se dobava municije mogla obavljati u svim položajima topova. Oklopna barbeta je dobila i oklopnu kapu pa se u slučaju ovih brodova sada to nazivalo oklopnom kulom. Povećan je i broj oruđa sekundarnog naoružanja, ali su za razliku od prethodne klase imali samo četiri lansirne cijevi za torpeda.



Klasa se sastojala od dva broda, a intencija je bila da u akcijama skupa s brodovima klase Fuji djeluju kao homogeni sastav.


Shikishima

Shikishima je sagrađen u brodogradilištu Thames Iron Works u Londonu. Porinut je 1. studenog 1898., a u službu je predat 26. siječnja 1900.
U japanu je brod bio raspoređen u 1. diviziju 1. flote i početkom Rusko-japanskog rata otplovio je dati svoj doprinos blokadi Port Arthura. Učestvovao je u svim napadima i bombardiranjima i pritom je zaradio svega jedan teški pogodak koji nije izazvao ozbiljne posljedice no u kasnijoj Bitci u Žutom moru, eksplodirao je jedan top glavnog kalibra. Prilikom bitke kod Cušime eksplodirao je još jedan top (izgleda da se radilo o grešci municije, ali nema živih svjedoka), a brod je dobio nekoliko teških pogodaka. Skupa s Mikasom, Togovim zapovjednim brodom, potopio je ruski bojni brod Osljablja i tako postao jedan od dva bojna broda koji su artiljerijom potopili moderni bojni brod! Kasnije je Shikishima torpedom potopio i ruski naoružani trgovački brod Ural.



Tijekom WWI. bila je Shikishima u pomorskoj bazi Sasebo i nije učestvovala u borbenim akcijama. Nakon Vašingtonskog pomorskog sporazuma bila je reklasificirana kao obalna oklopnjača I. razreda te je služila za obučavanja podmorničara. 1. travnja 1923 je razoružana i reklasificirana kao školski i transportni brod. U nastavku karijere služila je za razne svrhe u mornaričkim kasarnama u Sasebu gdje je konačno i razrezana 1948.
Shikishima nakon što su ju razoružali i pretvorili u školski brod




Hatsuse

Hatsuse je sagrađen u brodogradilištu Armstrong Whitworth u Elswicku, Newcastle upon Tyne. Porinut je 27. rujna 1899., a u službu je predat 18. siječnja 1901.
Brod je imao relativno kratku karijeru. Na početku rata s Rusijom učestvovao je u napadu na Port Arthur kao zastavni brod admirala Nashibe i 14. svibnja uletio u minsko polje koje je položio ruski mnopolagač Amur. Eksplozija mine je onesposobila kormilo pa je brod počeo nekontrolirano plutati. U pomoć mu je priskočila Yashima koja je tom prilikom i sama naletila na minu. Hatsuse je plutajući naletio na još jednu minu koja je eksplodirala ispod municijske komore pa je brod u kratkom roku potonuo. Poginulo je 490+ mornara i časnika, a admirala, kapetana i nekih tristotinjak preživjelih spasili su brodovi pratnje. Yashima je nešto kasnije i sama potonula.



Hatsuse nakon opreme isplovljava iz rijeke Tyne. U pozadini se vidi visoki željeznički most, a negdje desno bi trebala biti i tvrđava koju je 1177. sagradio Henrik II.




______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:05

Klasa Asahi

Asahi je sagrađen u brodogradilištu John Brown & Company u Clydebanku kod Glasgowa i bio je peti brod u seriji naručenih u UK. Porinut je 13. ožujka 1899., a u službu je predat 18. siječnja 1900.
Konstrukcija broda bila je temeljena na britanskom projektu Formidable koji je pak bio poboljšana inačica projekta Majestic / Canopus i nije se bitno razlikovala od prethodne klase Shikishima osim što je imao samo dva dimnjaka. Oklop, naoružanje i njegov raspored bili su praktički isti. Razlike su bile minimalne obzirom da je brod građen u drugom brodogradilištu.





Asahi nakon opremanja i uključivanja u aktivni sastav.



Po prispijeću u Japan, Asahi je odmah postao admiralski brod tzv. "Stajaće flote" (glavnog ratnopomorskog sastava – to je u svim ratnim mornaricama svijeta tako funkcioniralo da je najnoviji brod odmah postajao i zastavni brod).
U Rusko-japanskom ratu učestvovao je brod u svim akcijama oko Port Arthura. Tijekom bitke u Žutom moru, brod nije bio oštećen, ali su dva topa glavnog kalibra u stražnjoj kuli stradala zbog preranog detoniranja naboja (da prafraziram jednog engleskog admirala: "Nešto danas nije u redu s našim prokletim topovima!"). Tome uprkos, Asahi je usmjerio svoju paljbu na glavne ruske brodove Poltavu i Cesareviča. Sretan pogodak u komandni položaj na Cesareviču ubio je admirala Vitgefta i blokirao kormilo pa je brod bio van kontrole. Ruski su se brodovi povukli u Port Arthur pa se Asahi vozi ispred luke sprovodeći blokadu. I tako je 26. listopada 1904. naletio na minu pa su ga povukli u Sasebo na ozbiljan popravak.

U bitci kod Cušime imao je Asahi ozbiljnog posla. Bio je drugi u redu iza Togovog admiralskog broda Mikase i ispalio ukupno 142 granate teškog kalibra na protivničke brodove, više nego ijedan drugi japanski brod, što potvrđuje visoku uvježbanost japanskih posada. Brod je bio pogođen nekoliko puta, ali nije pretrpio ozbiljnija oštećenja.
1908. bio je Asahi u pratnji američke "Velike bijele flote" dok je plovila kroz japanske vode, a onda je ostatak WWI. proveo u domaćim vodama na drugorazrednim poslovima i zadacima. 1914. postao je brod za obuku artiljeraca i 1917. su mu topove glavnog kalibra zamijenili japanskim. 1918. postao je zastavni brod 5. eskadre treće flote i sudjelova u japanskoj intervenciji u ruskom građanskom ratu i stražario uz obale Kamčatke. 1. rujena 1921. bio je reklasificiran kao obalna oklopnjača I. razreda, a 1922. započelo je njegovo razoružanje u skladu s Vašingtonskim pomorskim sporazumom. 1923. brod je reklasificiran kao školski brod i i matica za podmornice. Nakon skidanja naoružanja i oklopa brodu je smanjena tonaža, a brzina je reducirana na 12 čvorova.

Nakon toga je Mornarica u svojoj premudrosti odlučila preraditi Asahi u brod za spašavanje podmornica pa je tijekom proljeća i ljeta 1925. godine ugrađena posebna oprema za tu namjenu. Tijekom sljedeće dvije godine izmijenjeni su brodu kotlovi, a skinut mu je i jedan dimnjak pa su mu na tom mjestu postavili dvije konstrukcije za dizanje podmornica. Provjera opreme radila se na nekadašnjoj njemačkoj podmornici U-125 koja je nakon WWI. pripala Japanu. U svibnju 1928. postavili su na prednje nadgrađe (kaštel) katapult na stlačeni zrak pomoću kojeg je uspješno lansiran laki izviđački hidroavion Nakadjima E2N. Nakon završenih testiranja preveden je Asahi 1928. u rezervni sastav.



1937. reklasificiran je kao brod za popravke, a u studenom iste godine aktiviran je nakon obnove sukoba s Kinom pa je prevozio trupe u zaljev Hangčou. Sljedećih godinu dana prošao je obnovu u bazi Kure i krajem godine je doplovio u Šangaj. Prerađen je u brod za skladištenje torpeda i kao takav je patrolirao 1940. godine, a onda je premješten u Indokinu. Od 13. ožujka 1942. stacioniran je u Singapuru gdje je obavljao poravke na na lakoj krstarici Naka koju je torpedirala američka podmornica kraj Božićnog otoka. 22. svibnja krenuo je Asahi put baze Kure u pratnji jednog protupodmorničkog broda. U noći 25/26 svibnja, spazila ga je američka podmornica USS Salmon i ispalila četiri torpeda. Dva su pogodila kotlovnicu i stražnji dio broda. Ostaci Asahija nalaze se nekih milju udaljeni od pozicije 10°00′N 110°00′E. Nadolje! Kapetana i 580-tak članova posade spasio je prateći brod.

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:08

Klasa Mikasa

Najslavniji japanski preddrednot svakako je Mikasa, zastavni brod admirala Heihachirō Tōgōa u Rusko-japanskom ratu 1904/1905. Brod je posljednji u programu proširenja i ojačanja mornarice financiranim od odštete naplaćene od Kineza nakon njihovog poraza u ratu 1894/1895. Sagrađen je u brodogradilištu Vickers u Barrow-in-Furness. Porinut je 8. studenog 1900., a u službu je predat 1. ožujka 1902.
Projekt je bio vrlo sličan prethodnim klasama građenim u UK, a razlikovao se samo u tome da je umjesto oklopa tipa "Harvey" imao bolji oklop od Krupp-ovog cementiranog čelika.





Mikasa je pratila svog admirala tijekom cijelog Rusko-japanskog pomorskog sukoba na Dalekom istoku pa je ovo možda prilika da se na jednom mjestu ispriča cijela priča...

Početkom rata bila je Mikasa u sastavu 1. divizije, 1. flote. Prvi angažman bio je u Bitci za Port Arthur kada je Togo poveo svoje brodove u napad na rusku Dalekoistočnu eskadru usidrenu ispred Port Arthura. Togo je očekivao da je napad njegovih razarača kojeg su poduzeli noć ranije bio učinkovitiji pa se iznenadio kad su ga Rusi dočekali spremni. Krstarica Bojarin koja je patrolirala na pučini signalizirala je približavanje neprijatelja. Togo je učinio grešku – odlučio je glavnim kalibrima bombardirati obalne utvrde, a za obranu od ruskih jedinica odredio je manje kalibre, uglavnom brzometne topove od 6" (152 mm) i 8" (203 mm). Laki kalibri nisu Rusima nešto naštetili, ali su zato Rusi koncentrirali svoje teške topove na japanske brodove i nanijeli im dosta štete. Na ruskoj strani poginulo je svega 17 mornara dok je kod Japanaca bilo preko 60 žrtava. Mikasa je dobila dva pogotka 10" granatama.
Sljedeća akcija bila je 13. travnja kad je Togo uspio izmamiti dio ruske eskadre na čelu sa zastavnim brodom admirala Makarova, bojnim brodom Petropavlovsk. Brod se našao u minskom polju kojeg su netom položili Japanci i potonuo je skupa s admiralom i 676 članova posade kad mu je mina eksplodirala taman ispod municione komore. Ohrabren uspjehom, Togo je nastavio dalekometnim bombardiranjem Port Arthura nakon čega su sad i Rusi položili nešto minskih polja. Polovicom svibnja 1904. na tim su minskim poljima izgubljena dva japanska bojna broda.

Tijekom bitke u Žutom moru, 10. kolovoza 1904. bila je Mikasa opet na čelu kolone japanskih teških jedinica i našla se pod udarom ruskih topova. Pogođena je 20-tak puta i stražnja topovska kula je izbačena iz stroja, a broj poginulih i ranjenih popeo se na 125. Artiljerijska paljbe s Mikase bila je najviše usmjerena na ruske brodove Poltava i Cesarevič, ali bez naročitog učinka jer je ruski oklop uspješno odolijevao japanskim granatama koje su eksplodirale pri udaru.
U bitci kod Cušime, 27. svibnja 1905. (odmak od skoro godinu dana posljedica je toga što su Japanci morali pričekati da Rusi iz Baltika dovuku svoje preostale ratne brodove) bila je Mikasa opet na čelu, a sukob je obilježen paljbom po ruskom admiralskom brodu Knjaz Suvorov. Pucnjavi su se pridružili bojni brod Asahi i oklopni krstaš Azuma i nakon sat vremena ruski je brod bio u plamenu, a admiral Rožestvenski teško ranjen. Suvorov je, s oštećenim kormilom vrludao između dvije flote i u nekom trenutku je Mikasa na njega ispalila tri torpeda, ali bez uspjeha. Tek su ga kasnije dotukli japanski torpeni čamci. Tijekom ove pucnjave bila je Mikasa ciljem cjelokupne ruske borbene linije i dobila je dosta pogodaka, ali isto bez neke velike štete. U nastavku bitke pucalo se uglavnom po Borodinu iako je Fuji ispalio salvu koja je zapečatila njegovu sudbinu. Navečer je eksplodirala granata u cijevi desnog prednjeg 12-inčnog topa razorivši top i privremeno onesposobivši i lijevi top. Jedina ozbiljna šteta bila je uništenje jednog 6-inčnog topa nakon što je ruska granata uletjela kroz otvor u kazamati. Brod je ukupno ispalio 124 12-inčne granate, a bio je pogođen više od 40 puta. Ukupan broj žrtava na brodu nije poznat, ali su poslije bitke Japanci prebrojali gubitke na svega 110 mrtvih i 590 ranjenih (što je otprilike veličina posade jednog tadašnjeg bojnog broda!).

Rusko-japanski rat zaključen je 5. rujna 1905. Mirom u Portsmouthu kojem je kumovao ratoborni američki precjednik dobroćudnog izgleda Teddy Roosevelt (koji je za to dobio i Nobelovu nagradu). Šest dana kasnije u bazi Sasebo došlo je do zapaljenja municije i eksplozije municijske komore na Mikasi pa je poginulo 250 članova posade, a brod je sjeo na dno. Godinu dana kasnije su ga digli i popravili u tamošnjem arsenalu.
Mornarica je iskoristila priliku pa su mu naoružanje zamijenili novim i dužim topovima domaće proizvodnje. 24. kolovoza 1908. brod je ponovno aktivan. Tijekom WWI: bio je na dužnostima obalne obrane, a 1921. pomagao je priliko japanske intervencije u Sibiru tijekom građanskog rata u Rusiji. 1. rujna 1921. brod je reklasificiran kao obalna oklopnjača I. razreda. 17. istog mjeseca nasjeo je na dno kod otoka Askolda blizu Vladivostoka, ali bez nekih posljedica.

Brod je, sukladno odredbama Vašingtonskog pomorskog sporazuma, raspremljen i deaktiviran 23. rujna 1923. Sve potpisnice sporazuma su se, hat megjutim, na zahtjev japanske vlade suglasile da se Mikasa sačuva kao brod-spomenik. 12. studenog, u prisustvu prijestolasljenika Hirohita i samog admirala Togoa, brod je u pomorskoj bazi Yokosuka otvoren javnosti.
Preživio je WWII., ali je nakon predaje Japana posve propao (imali su Japanci i prečih briga). Novine "Japan Times" i glavnokomandujući američke Pacifičke flote, flotni admiral Chester W. Nimitz pokrenuli su novu kampanju koja je omogućila da se brod obnovi i ponovno otvori javnosti 1961. godine. U kolovozu 2009. je Mikasu oličila posada američkoj nosača zrakoplova USS Nimitz.



Na postamentu ispred veza, admiral Togo gleda svoj nekadašnji zastavni brod.



Mikasa je posljedni preživjeli bojni brod-preddrednot na svijetu.

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:14

Zarobljeni ruski brodovi

Japanci su u Rusko-japanskom ratu 1904-1905. zarobili ukupno osam ruskih teških jedinica. Bili su to brodovi u dosta jadnom stanju, ali kako se poklonjenom konju ne gleda u zube, a izgradnja takvih brodova je skup i dugotrajan posao, Japanci su zaključili da se ipak isplati malo ih popraviti i modernizirati.
Modernizacija se (osim, jasno, dokovanja i popravka u bitkama zadobijenih oštećenja) uglavnom sastojala u zamjeni izvornih Belleville kotlova japanskim Miyabara kotlovima te modernizacije i/ili zamjene topovskih oruđa boljim japanskim modelima.

Ti su brodovi Japancima korisno poslužili – uglavnom u napadu na njemačku luku Tsingtao tijekom WWI. te u kasnijoj protuboljševičkoj intervenciji u Sibiru. Kasnije su uglavnom reklasificirani u obalne oklopnjače, a neki su postali školski brodovi ili mete za razne vježbe gađanja.
Kako sam o tim brodovima već pisao u svom nadahnutom prikazu ruskih oklopnjača i preddrednota, a da ne prepisujem samog sebe (čemu se inače otmjeno veli: manira), ovdje stavljam linkove na izvorne tekstove

Iki (ex Imperator Nikolaj I)




Tango (ex Poltava)




Sagami (ex Peresvet)




Suwo (ex Pobeda)




Hizen (ex Retvizan)




Iwami (ex Orel)




Mishima (ex Admiral Senjavin)




Okinoshima (ex General Admiral Grof Apraksin)


(Nisam našao sliku broda u japanskoj službi)

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:16

Klasa Katori

Prvi japanski bojni brodovi građeni poslije Rusko-japanskog rata bili su dio Trećeg plana o proširenju flote i također su građeni u UK. Projekti su temeljeni na britanskim brodovima klase King Edward VII iako su bili veći i bolji od uzora.

Klasa Katori bila je prva serija japanskih ratnih brodova na kojima je prema zapadnom uzoru postavljena tzv. artiljerija poluteškog kalibra inače karakteristična za sve preddrednote građene u XX. stoljeću. To znači da su na brodove osim standardna 4 topa kalibra 12" (305 mm) u dvije dvocijevne kule na uzdužnici postavljene još i četiri jednocijevne kule s 10-inčinim (254 mm) topovima na bokovima broda. (Za one koji ne znaju: Ovo je bio pokušaj da se bitno ojača vatrena moć brodova, ali je s druge strane bilo vrlo teško upravljati vatrom dvaju različitih kalibara. Zato su drednoti i bili toliko superiorniji od svojih preddrednotskih rođaka). Uobičajeni 6-inčni topovi pomoćne artiljerije bili su i dalje smješteni u kamati na sredini broda. Topovi su i dalje bili proizvodnje Elswick Ordnance Company, ali su bili duži od onih s prethodnih japanskih brodova što znači da su imali veću početnu brzinu granate. Oklop broda bio je po rasporedu i tipu sličan onome na Mikasi. Brodovi su bili opremljeni s pet podvodnih torpednih cijevi – po dvije na bokovima i jedna na krmi broda.
Napravljen je i derastičan pomak u smislu pogona. Umjesto trocilindarskih postavljeni su četverocilindarski strojevi trostruke ekspanzije s planiranom brzinom od 18 čvorova. Na probnim vožnjama nadmašila su oba broda 19 čvorova. Kotlovi su bili tipa "Niclausse", a po prvi put uvedeno je loženje kombinacijom ugljena i nafte.



S izuzetkom modernog drednotskog bojnog krstaša Kongo (1913), bili su to posljednji japanski ratni brodovi građeni u inozemstvu.


Katori

Katori je sagrađen u brodogradilištu Vickersa. Porinut je 4. srpnja 1905., a u službu je predat 20. svibnja 1906. Bio je mrčuk manji od svoje posestrime Kashime.
Brod je bio zastavni brod cara Taishōa tijekom pomorske smotre pred bazom Yokosuka 10. studenog 1908. Tijekom WWI. nije imao nekog posla osim što je odmah početkom rata pomogao kod okupacije njemačke kolonije i ratne luke na otoku Saipanu. Ostatak rata proveo je u raznim dokovanjima i rekonstrukcijama, a prilikom japanske intervencije protiv boljševika u Sibiru bio je zastavni brod japanskog komandanta u Nikolajevsku na Amuru.

3. ožujka 1921. oba broda u klasi, Katori i Kashima krenuli su put Velike Britanije noseći na palubi prijestolonasljednika Hirohitoa, prvog člana japanske carske kuća koji je otputovao van države. Brod je stigao u Portsmouth gdje se Hirohito iskrcao i malo putovao po Europama. Ukrcao se ponovno u Napulju odakle se eskadra vratila kući.
Brod je razoružan u travnju 1922., a u skladu s Vašingtonskim pomorskim sporazumom brisan je s flotne liste 20. rujna 1923. i razrezan 1925.




Kashima

Kashima je sagrađena u brodogradilištu Armstrong Whitworth u Elswicku. Porinuta je 22. travnja 1905., a u službu je predana 23. svibnja 1906.
Tijekom vježbi gađanja u Hirošimskom zaljevu došlo je 16. rujna 1907. do eksplozije barutnog punjenja u cijevi desne stražnje 10" kule. Eksplozija je bila posljedica dodira novog naboja s gorućim ostacima prethodnog (najopasnije stvar kod punjenja topa, zato su se cijevi starih topova uvijek najprije prebrisale mokrom spužvom prije sljedećeg punjenja). Poginulo je 30-ak ljudi, a bilo je i nešto ranjenih.

Kad je počeo WWI. bila je Kashima na dokovanju u arsenalu Maizuru. U nastavku rata nije brod bio nešto aktivan, a onda je po završetku rata pratio trupne konvoje prilikom japanske intervencije u Sibiru. 1921. godine pratila je Kashima skupa s Katorijem prijestolonasljednika na njegovu putovanju u Europu.
Brod je razoružan u travnju 1922., a u skladu s Vašingtonskim pomorskim sporazumom brisan je s flotne liste 20. rujna 1923. Do veljače 1924. s broda je skinuto naoružanje i oklop (za one koji ne znaju: brodski oklop – s časnim izuzecima kojih je bilo nekoliko – nije dio strukture broda već je posebnim svornjacima pričvršćen s vanjske strane konstrukcije broda.) Dva mjeseca kasnije kupio je Micubishi olupinu za nekih 280.000 jena i razrezao ju u Nagasakiju iste godine. Glavne topovske kule postavljene su na obalne utvrde oko Tokiskog zaljeva i na otoku Iki u Cušimskom tjesnacu.




______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:17

Klasa Satsuma

Ova klasa bojnih brodova prijelaznog oblika naručena je kod domaćih brodogradilišta tijekom Rusko-japanskog rata. Uprkos tome, na brodovima je bilo još uvijek dosta uvoznih komponenti.
Prema prvobitnom projektu bodovi su trebali nositi 12 12-inčnih (305 mm) topova rapoređenih u četiri dvocijevne kule na uzdužnici te četiri jednocijevne na bokovima. Da se to ostvarilo, vjerovatno bi se moderni bojni brodovi jedinstvenog kalibra glavne artiljerije umjesto "drednoti" zvali "satsume"!



Dosta teška financijska situacija koja je pratila provođenje tzv. Dopunskog ratnog pomorskog programa i sporo isporučivanje cijevi topova glavne artiljerije od domaćih dobavljača svelo je želje na mogućnosti pa je klasa Satsuma ipak izvedena u preddrednodskoj varijanti.
Na projektu je očit britanski uticaj pa su brodovi dosta slični povećanom britanskom projektu Lord Nelson (posljednja klasa britanskih preddrednota) pri čemu su planirane jednocijevne kule s 12" topovima zamijenjene dvocijevnima s 10" (254 mm) topovima, a broj dvocijevnih 12-inčnih kula smanjen je na dvije. Usprkos različitosti kalibra, to je brodu davalo za ono doba strahovitu vatrenu moć. Taj su tip brodova nazivali poludrednotima jer su bili prijelazni oblik ka pravim drednotima naoružanim jedinstvenim kalibrom glavne artiljerije.

Osim glavne i "poluteške" artiljerije bilo je na brodovima i nešto lakših kalibara. Satsuma je u kazamati imala laganije topove od 4,7" (120 mm), a Aki je imao uobičajene 6" (152 mm) topove. Oklop je bio od Krupp-ovog cementiranog čelika debljine 230 mm na bokovima. Slično su debele bile i barbete (oklopni zdenci) glavne artiljerije, a centralna kazamata bila je zaštićena 150-milimetarskim oklopom.
Novosti su bile i kod pogona. Satsuma je imala 20 "Miyabara" vodocijevnih kotlova loženih kombinacijom ugljena i nafte koji su pogonili dva okomita parna stroja trostruke ekspanzije. Aki je imao turbinski pogon, a paru za dvije turbine nabavljene od američkog Curtissa davalo je 15 "Miyabara" kotlova. Zbog druačijeg rasporeda kotlova i mašinerije imao je Aki tri dimnjaka. Brzine su bile 18 čvorova (Satsuma) i 20 čvorova (Aki).



Zbog cijelog niza razloga, brodovi su jako dugo građeni.


Satsuma

Satsuma je sagrađena u Pomorskom arsenalu u Yokosuki. Porinuta je 15. studenog 1906., a u službu je predana 25. travnja 1910. U trenutku porinuća, bio je to najveći ratni brod na svijetu.
Godinu dana nakon aktivacije desila se i na Satsumi eksplozija u topovskoj kuli. Tijekom vježbe gađanja, jedan 12" top nije opalio. Nakon određenog vremenskog razdoblja (standardna procedura kod svih neopaljenih eksploziva) otvorili su zatvarač i onda je grunulo. Poginulo 16 topnika i nekoliko oficira (zašto li uvijek častnike broje posebno?). 22. rujna 1912. zatekao se brod u tajfunu (ništa posebno u tim podnebljima) kojom prilikom je pretrpio manja oštećenja.

Satsuma je pridodana u 1. eskadru bojnih brodova kad je započeo WWI. U listopadu iste godine učestvovala je u zauzimanju njemačkih prekomorskih posjeda u Karolinskom i Palau otočju. Ostatak rata proveo je brod po dokovanjima i plutanjima u raznim pomorskim bazama.
1922. godine Satsuma je razoružana sukladno odredbama Vašingtonskog pomorskog sporazuma, 20. rujna sljedeće godine je brisana s flotne liste i pretvorena u brod-metu. Potopljena je na ulazu u Tokijski zaljev hicima s japanskih superdrednota Mutsu i Nagato.





Aki

Aki je sagrađen u Pomorskom arsenalu Kure. Porinut je 15. travnja 1906., a u službu je predat 11. ožujka 1911.
Brod nije vidio operativne službe. Kad je počeo WWI. bio je na dokovanju u arsenalu Kure. 1922. godine Aki je razoružan sukladno odredbama Vašingtonskog pomorskog sporazuma, u 1923. je brisan s flotne liste i pretvoren u brod-metu. Potopljen je 2. rujna 1924. na ulazu u Tokijski zaljev hicima s bojnog krstaša Kongo i bojnog broda Hyūga. Dvije 10-inčne topovske kule s Akija postavljene su kao oobalska artiljerija za obranu Tokijskog zaljeva.




______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Pfaff on čet 26 svi 2016 - 19:18

Klasa Ibuki

U japanskoj su se ratnoj floti u preddrednotskom razdoblju našla i dva zanimljiva broda. Radilo se o vrlo velikim oklopnim krstašima koje su 1912. preklasificirali u bojne krstaše. Iako su po konstrukciji i ostalim performansama spadali u preddrednotsku fazu, naoružanje, brzina i prije svega namjena činili su ih pravim bojnim krstašima. Trebali su u eventualnom budućem sukobu djelovati kao "leteća" ekadra u suradnji s bojnim brodovima.
Brodovi su dobili jači oklop od bilo kojeg tadašnjeg japanskog krstaša, a po naoružanju bili su ravni ako ne i jači od bojnih brodova. Oklop je bio od cementiranog Krupp-ovog čelika debljine 180 mm (tanje od oklopa "Harvey" na starijim japanskim bojnim brodovima, ali po čvrstoći bolje). Od naoružanja imali su dvije dvocjevne kule s topovima od 12" (305 mm), a na bokovima bile su još i četiri dvocjevne kule s topovima od 8" (203 mm). Osim sitnih protučamčanih kalibara u središnjoj kazamati, nosili su i tri torpedne cijevi.

Gradnja je započela nakon Rusko-japanskog rata pa su brodovi u trenutku dovršenja već bili zastarjeli jer su u međuvremenu Britanci sagradili i Dreadnought i prvu klasu "pravih" bojnih krstaša.




Ibuki

Ibuki je sagrađen u Pomorskom arsenalu Kure. Porinut je 21. studenog 1907., a u službu je predat 1. studenog 1909.
Brod je bio prvi japanski ratni brod s turbinskim pogonom. Turbine su nabavljene od amričkog Curtissa – po jedan set za bojni brod Aki i jedan za Ibukija. Prve su stigle turbine za Akija, ali su ih prenamijenili za krstaš jer su projektanti smatrali da će taj tip broda biti bolja testna platforma za novi pogon. Ibuki je s turbinama postizao 21,5 čvor. Ložilo se kombinacijom ugljena i nafte.

Odmah po uvođenju u aktivni sastav, Ibuki je otplovio u Tajland (Siam) na proslavu krunidbe kralja Rame VI. Na početku WWI. brod je plovio kao teška zaštita konvoju koji je prevozio ANZAC vojnike na europska i bliskoistočna bojišta. U jednom trenutku bio je jedini brod zaštite kad je HMAS Sydney poslat da se obračuna s Emdenom kod Kokosovog otočja. I to je bilo sve od rata.
Brod je 1923. pao žrtvom Vašingtonskog pomorskog sporazuma pa je razrezan. Neke topovske kule su upotrijebljene u obalnim instalacijama.




Kurama

Kurama je sagrađena u Pomorskom arsenalu u Yokosuki. Porinuta je 21. listopada 1907., a u službu je predana 28. veljače 1911.
Za razliku od Ibukija, Kurama je imala klasični pogon s dva okomita parna stroja trostruke ekspanzije što joj nije nimalo naškodilo glede brzine u odnosu na posestrimu.

Odmah po uvođenju u aktivni sastav, otplovila je Kurama u Veliku Britaniju pa je 25. lipnja 1911. svojim prisustvom u ratnopomorskom mimohodu kod Spitheada uzveličala svečanost krunisanja kralja Georgea V. Kad je počeo WWI., brod je bio di japanskog doprinosa savezničkim ratnim naporima u Tihom oceanu. Uglavnom je pratio britanske konvoje na relaciji Australija – Indija, a skupa s još par japanskih teških jedinica nadgledao je okupaciju njemačkih posjeda na Karolinskom i Marijanskom otočju. Dvadesetih godina XX. stoljeća Kurama je dodijeljena Sjevernoj floti pa je štitila iskrcavanje japanskih postrojbi tijekom protuboljševičke intervencije u Sibiru.
Brod je 1923. pao žrtvom Vašingtonskog pomorskog sporazuma pa je razrezan.



Evo ga na jednoj službenoj kartulini. Lijep brod



______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


avatar
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 8674
Age : 69
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Re: Japanske oklopnjače i preddrednoti

Postaj by Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.