Pomorske nesreće

Jedna od sigurno najvećih misterija Hrvatskog pomorstva,potonuće broda Dunav u vodama Tihog oceana.
Na netu baš i nema nekih informacija,t.j.barem uh ja nisam mogao naći.
Možda netko negdje ima kakav dokument o nemilom događaju?

Najvjerojatnije je (to su naravno samo pretpostavke) da je došlo do eksplozije u skladištima i uslijed toga potonuća.
Slična je priča kao i s legendarnim brodovima Berge Istra i Berge Vanga. Dva preživjela s ovog prvog su izjavila da su brod potresle 3 snažne eksplozije i da je potonuo u dvije minute, a bio je znatno veći od "Dunava".

novi_šef je napisao/la:Najvjerojatnije je (to su naravno samo pretpostavke) da je došlo do eksplozije u skladištima i uslijed toga potonuća.
Slična je priča kao i s legendarnim brodovima Berge Istra i Berge Vanga. Dva preživjela s ovog prvog su izjavila da su brod potresle 3 snažne eksplozije i da je potonuo u dvije minute, a bio je znatno veći od "Dunava".

Brod je prevozio izrazito neugodnu kombinaciju tereta - željezo i novinski papir. Službena verzija (pretpostavka) je da je olujno more (brod je upao u ciklon) razbilo poklopce prednjih grot(a)la i prodrlo u skladište te da je brod potonuo pramcem.

Da,dobro si rekao to je samo pretpostavka..........
Nitko ne može znati što se desilo.................

Pero je napisao/la:
Brod je prevozio izrazito neugodnu kombinaciju tereta - željezo i novinski papir. Službena verzija (pretpostavka) je da je olujno more (brod je upao u ciklon) razbilo poklopce prednjih grot(a)la i prodrlo u skladište te da je brod potonuo pramcem.

Po onome koliko sam čitao oba izgubljena broda (Istra i Vanga) su prevozili u trenutku nestanka/eksplozije samo željeznu rudaču (iron ore). Oba broda su bila građena kao OO Carrieri (oil-ore) znači rudača + nafta pa su neke pretpostavke govorile da su ostaci para od prevožene nafte zapalile rudaču.
Zbog toga se takav tip brodova više ne gradi.
Sorry na OT

novi_šef je napisao/la:
Po onome koliko sam čitao oba izgubljena broda (Istra i Vanga) su prevozili u trenutku nestanka/eksplozije samo željeznu rudaču (iron ore). Oba broda su bila građena kao OO Carrieri (oil-ore) znači rudača + nafta pa su neke pretpostavke govorile da su ostaci para od prevožene nafte zapalile rudaču.
Zbog toga se takav tip brodova više ne gradi.
Sorry na OT

Vjerovatno ste čuli i za ovu priču, koju ipak nebi smatrao babskim pričama jer sam ju prvi put čuo od kćeri inžinjera koji je radio ili u projektiranju ili izgradnji broda, Brodovi su bili namjerno potopljeni, naravno u svrhu naplate astronomskih osiguranja.

Nažalost, istina se, kao i u slučaju "Dunava" nikada neće saznati.
No, ostaje činjenica da su drugi brodovi koje je za Bergessen gradio Uljanik poživjeli znatno duže:
Berge Adria građen 1972, nakon konverzije napravljene 1980., razrezan je tek 1998. Berge Brioni iz 1973., konvetriran 1988. je 1998. bio još aktivan,ne znam što je sada (vjerojatno razrezan).Tako da time špekulacije o pogrešci u gradnji (slabo spajanje dijelova trupa) otpadaju.

Spomenimo i potonuće broda "Cavtat" u Otrantu 70-tih. Brod je prevozio tetrametil-olovo. Sastojak "olovnog" benzina. Talijanski tisak je spekulirao da je prevozio bojne otrove.
Sjetimo se tragedije (požar) tankera "Petar Zoranić" u Bosporu početkom 70-tih.
Ovako nasumce treba spomenuti i p/b Ljubljana. U bakarskoj luci je 1945. naišao na minu i potonuo u roku od jedne minute pred očima Bakrana. Ljubljana je vozila dužobalnu prugu a u Rijeku nije mogla pristati jer je riječka luka bila još uvijek neupotrebljiva od razaranja.
Sve do sredine 1946. bila je na Jadranu zabranjena noćna plovidba zbog mina. Putovanje od Dubrovnika do Rijeke trajalo je tri do četiri dana. Danju se plovilo sporo, a s palube su se doslovno mogle vidjeti mine. Jasno, položaj mina je već bio ucrtan na karte pa su barbe oprezno plovili kroz očišćene koridore. JRM je mnoge ribarske drvene brodove konvertirala u minolovce. Minolovac dakako mora biti drven.

Da, "Petar Zoranić", jedna od najvećih tragedija hrvatskih brodova, koja polako pada u zaborav. U noći 13./14. 12. 1960. došlo je u Bosporu do sudara između tankera u vlasništvu zadarske Jugoslavenske Tankerske Plovidbe, tada najvećeg i najnovijeg broda pod YU zastavom - bio je građen u 3.maju i plovio je samo 4 mjeseca i grčkog tankera "World Harmony" u vlasništvu brodovlasnika Niarchosa, konkurenta danas poznatijeg Onassisa. Na našem brodu su bile 52 osobe i turski pilot, a na grčkom 41 osoba.
Grčki brod je plovio pogrešnom stranom i bez pilota, te bočno udario u "Zoranića", oglušivši se na upozorenja odaslana s našeg broda.
U sudaru je poginuo 21 pomorac s našeg broda i 29 sa grčkog, te turski pilot. Oba tankera su se nasukala na obale Bospora, a gorući "Petar Zoranić" je udario i u usidreni turski putnički brod "Tarsus" pri čemu su poginula i dvije osobe na tom brodu. Vatrena buktinja se sa nasukanih brodova preselila i na obalu, pri čemu su izgorjeli deseci kuća.
Budući da se nitko nije htio približavati brodu, "Petar Zoranić" je pun goriva gorio još 55 dana do 06.02.61., dok se "World Harmony" brzo ugasio jer je bio prazan.

Još jedna teška nesreća pogodila je Jugoliniju. Znatno manje je poznata u odnosu na "Dunav" recimo, no ne znatno manje po žrtvama.
Dogodila se 18. lipnja 1971. u blizini istarske obale, u visini Koromačnog. Tada jedva četiri godine star "August Cesarec" zapalio se oko jedan sat iza ponoći. Relativno sretna okolnost je da se brod nalazio u blizini kopna i blizini matične luke. U pomoć su mu priskočili Jugolinijini brodovi "Krk" i "Makedonija", jedan egipatski brod, te tegljači "Titan" i "Pluton" i jedan brod JRM.
U požaru u kojem je izgorjelo cijelo nadgrađe poginulo je desetoro ljudi, većinom ugušenih od otrovnog dima.
Brod je kasnije popravljen, imate ga na slici na forumu.

Postoji knjiga o Dunavu zove se Raj i pakao na oceanu autor Vinko Horvat čovjek koji je i sam bio kadet na Dunavu te se iskrcao par mjeseci prije potonuća.
Ima i knjiga Nezaboravni brodolomi autora Gradimira Radivojevića on opisuje tragediju Zoranića, Cesarca, Dakse...

Putnički parabrod "Barun Gautsch"

Otvoreno more ispred Rovinja,13.08.1914 god.

Koja je najveća pomorska nesreća na Jadranu svih vremena? Mnogi kažu - potapanje parobroda "Baron Gausch"! Međutim,teško je to ustvrditi,teško je biti tako decidiran,kada se zna da su na Jadranu mnogi brodovi našli svoj grob,a s njima i mnogi putnici,mornari,žene,djeca,starci, mladići.....Svaka nesreća ima svoju specifičnost,ali ipak,nesreća parobroda "Barona Gauscha" spada u red najvećih nesreća,pa možda i stvarno najveća,jer je u toj nesreći nastradalo najviše - djece.Neki podaci govore o broju oko stotinjak nastradale djece !
Kako bilo da bilo,makar je do sada opisan u svim publikacijama koje govore o jadranskim nesrećama,ova nesreća jednog od najljepših brodova tog vremena,svakako zaslužuje i našu pažnju.
"Austrijski Lloyd" iz Trsta bio je tada najveći brodar na Jadranu znači početkom dvadesetog stoljeća.Brodogradilište "Gourlay Bros and Co.Ltd" iz Dundeeya isporučilo je austrijskom brodaru za to vrijeme jedan od najluksuznijih brodova na Jadranu,ali i na ostalom dijelu Sredozemnog mora.
" Baron Gauscha" - Brod je imao 2069 BRT nosivosti,dužina mu je bila 84,5 m,širok je bio 11,8 m.a gaz mu je iznosio 4,5 m.Imao je tri vijka,dok je jačina parnih kotlova bila 4600 KS.Pogonsko gorivo nije bio ugalj već mazut pa je i po tome bio prvi parabrod na Jadranu koji je umjesto ugljena koristio mazut.Brzina mu je za ono vrijeme bila reprezentativna od 17 čvorova.Brod je Austrijancima isporučen u lipnju 1908 godine.Taj moderni brod je postao ponos austrijske trgovačke mornarice.
Čim su ga stavili u plovidbu Austrijanci su odmah odredili za "Baron Gausch" rutu od Trsta do Kotora i natrag.Kako je Austrija u posjedu držala Bosnu i Hercegovinu,Boku Kotorsku i Dalmaciju,stalno je ta pruga bila rentabilna,jer je uvijek bilo dosta putnika.

11.kolovoza 1914 godine

Na gatu u Kotoru našlo se dosta putnika,koji su pod svaku cijenu željeli što prije napustiti Boku Kotorsku i zaploviti prema Trstu,kako bi što prije bili u Beču ili Budimpešti.Rat je plamtio,a oni koji su do tada mirno živjeli u Bosni ili Hercegovini,željeli su se vratiti svojim kućama..Zapovjedniku broda kapetanu Winteru nije se sviđala nervoza ljudi dolje na obali i na koji su način puštani na brod.Kad je brod bio ispunjen do posljednjeg mjesta,brod je krenuo na svoju zadnju plovidbu prema Trstu,ispraćen tužnim pogledima onih koji nisu dobili mjesta na brodu,slučajnim prolaznicima,nezainteresiranim vojnicima koji su pak hitali ka frontovima.Saloni su bili prepuni.Djeca su plakala,a majke su ih pokušavale smiriti.Nekima je to bilo prvo putovanje morem i brodom.
U popodnevnim satima 13.kolovoza 1914 brod je napustio Mali Lošinj zadnju luku u kojoj je imao pristajanje.Do Trsta će ploviti bez pristajanja.
Za cijelo vrijeme putovanja kapetan Winter se strogo pridržavao uputa dobivenih od vojnih vlasti za rutu Kotor - Trst u pogledu postavljenih minskih polja.Ispred svih većih luka postavljene su mine radi njihove odbrane od nenadanih napada neprijateljskih mornarica.Znači da je kapetan imao određene kordinate lokacija na kojima su postavljena minska polja duž čitavog puta.
Ali,kapetan Winter nije imao pojma da su Austrijanci,dakle njegovi,samo dva-tri dana prije nego je "Baron Gausch" doplovio do Rovinja postavili pred lukom nove mine,jer su se bojali napada Talijana na tu luku,koja je u to vrijeme služila kao sklonište nekim austro-ugarskim ratnim brodovima.Izgleda da nisu željeli ništa riskirati i postavili su nova minska polja na otvorenom moru ispred luke Rovinj.
Tako da je "Baron Gausch" naletio na jednu od njih i katastrofa je bila neizbježna.

EPILOG :

Austrijske,mađarske,hrvatske,pa i talijanske novine,donjele su vijest o potapanju "Barona Gauscha".Međutim,novinari su dobili službene podatke o broju nastradalih i stalno se spominjala brojka od oko stotinjak mrtvih.
Skoro sav svjetski tisak je tada pisao o toj nesreći putničkog broda na Jadranu.Austrijske vlasti su dugo vremena čitavu nesreću držale pod velom tajne i nisu davani pravi podaci o nesreći u javnosti.U prvim izvještajima se nigdje nije spominjala mina od koje je brod nastradao,pa čak ni to da li je stradao od mine ili neprijateljske podmornice.Austrijanci su bili svjesni vlastite greške,jer nisu zapovjednika obavjestili o novopostavljenim minama.Ipak,oni su ga uhapsili i stavili u zatvor želeći na taj način pred javnošću baciti krivnju na kapetana i članove posade.Međutim,istraga je ipak bila brza i dokazano je da se kapetan Winter držao točno postavljenih koordinata puta za Trst,ali da ga vojne vlasti nisu obavjestile o novim minama,pa je oslobođen krivnje i pušten na slobodu.
Nigdje nije bilo točnih podataka o broju putnika na "Baronu Gauschu",ali su dosta poslije nesreće austrijske i mađarske te hrvatske novine donjele vijest da su na "Baronu Gauschu" poginule 274 osobe - 240 putnika i 30 članova posade.Međutim,sudeći po svemu,ta brojka nije točna i broj žrtava je daleko veći.Ova brojka je iznjeta,prema broju kupljenih karata,ali,svima je jasno da je na brodu bilo dosta vojnika,koji pak nisu plačali putne karte,kao ni djeca,kojih je bilo,prema nekim novinarima,čak oko stotinu i sva su izginula,što bi značilo da je broj nastradalih bio daleko veći od broja koji je službeno iznjet u javnosti.
Koliko bilo da bilo,koliki god broj poginulih da je bilo na brodu "Barunu Gauschu" to je jedna od najvećih nesreća na Jadranu,ali i jedna od najčešće spominjanih kao zaista najveća nesreća brodova u našem Jadranu.Zašto onda nevjerovati !

Slika parobroda " Baron Gautsch " U vožnji :



Lokacija potapanja 6 nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv.Ivan :



Srdačan pozdrav !

Marijan ŽUVIĆ

Noć kad je Bospor gorio

U 2.40 sati pramac velikoga crnog tankera silovito se zario u bok »Petra Zoranića«, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Strahovita je eksplozija protresla cijeli Bospor, koji se doskora pretvorio u golemo plamteće more. Plamen se dizao desetcima metara uvis, cijeli je Istanbul bio osvijetljen, a tisuće su ljudi izišle na obalu promatrati spektakularni prizor
------
U crnomorskoj luci Tuapse 13.prosinca 1960. Petar Zoranić je posljednji put odriješio konope i zaplovio put Hamburga nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Najveća kušnja na putu svakako je bio prolaz kroz uski Bosporski tjesnac, no za iskusnu i probranu posadu to je trebala biti rutinska zadaća. Tankerom je zapovijedao kap. Anton Sablić iz Kostrene, tada jedan od najuglednijih naših pomoraca, koji je upravo kroz Bospor prošao više od stotinu puta.
Sat i pol iza ponoći 14. prosinca Zoranić je doplovio u Bospor, a koju minutu poslije 2 sata na tanker je došao brodski agent koji je posadi podijelio poštu iz domovine. Kako su sljedeća pisma trebali dobiti tek u Hamburgu, pomorci su s nestrpljenjem čitali netom prispjelu poštu i to je mnogima spasilo život. Jer u to gluho doba noći svi na brodu, osim ljudi iz noćne »gvardije«, tvrdo spavaju. Doskora se Zoranić zaputio u tamnu i oblačnu noć, udaran jugom snage 5 do 6 bofora. Uz kap. Sablića na mostu je bio i turski peljar Cevdet Cukukci.

Smrtni sraz

Poštujući propise o plovidbi u tjesnacu, naš se tanker držao azijske strane Bospora. Plovidba je tekla mirno do trenutka kad je 4,5 milja sjeverno od Istanbula, subočice mjestu Khanlieh, na radaru zamijećen veliki brod koji izravno siječe Zoranićev kurs. Snažnim zvukovima sirene naš je brod upozorio neznanca da skreće ulijevo, još bliže azijskome kopnu, kako bi mu ostavio više prostora za manevar, no uzalud.
U 2.40 sati pramac velikoga crnog tankera silovito se zario u desnu pramčanu stranu Petra Zoranića, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Strahovita je eksplozija protresla cijeli Bospor, koji se doskora pretvorio u golemo plamteće more. Vatra i eksplozije razarale su Zoranića, ali i neznanca. Bio je to zapravo Niarchosov tanker World Harmony koji je prazan plovio u Crno more, a na kome su eksplodirale benzinske pare u tankovima.
Slika koja je obišla svijet — »Zoranić« nestaje u dimu i plamenuPlamen se dizao desetcima metara uvis, cijeli je Istanbul bio osvijetljen, a tisuće su ljudi izišle na obalu promatrati spektakularni prizor. Požar je zaprijetio i skladištima nafte na obali, no još veća tragedija je izbjegnuta. Ipak, ni brza intervencija vatrogasaca i vojnika nije spasila desetke kuća na obali u zaljevu Beykoz. Nošeni vjetrom, gorući su se tankeri nasukali: World Harmony u samome zaljevu Beykoz, a Petar Zoranić na obližnji plićak Selvi Burnu. Plutajući prema obali, Zoranić je udario u usidreni veliki putnički brod Tarsus koji je doskora postao trećom žrtvom bosporskoga pakla.

Gorio je 55 dana

Tek ujutro mogla se početi zbarajati tragična bilanca sudara. Na Petru Zoraniću bile su ukupno 52 osobe: 50 pomoraca i supruge dvojice od njih. Pravim čudom, ali i snalažljivošću i odlučnošću u najtežim trenutcima spasilo ih se više od polovice — 29 pomoraca i obje žene. Među njima nije bio i kap. Sablić. Na grčkome tankeru, koji je prazan plovio u Novorosijsk, preživjelo je samo 12 od 41 člana posade, a u ukupnom broju od 53 mrtva našao se i peljar sa Zoranića, te dvojica turskih carinika koji su poginuli na brodu Tarsus.
Istraga, što su je odmah započele turske pomorske vlasti, nije imala odveć težak posao. Utvrđeno je da je grčki tanker plovio bez peljara i pogrešnom stranom tjesnaca. Zašto je njegov zapovjednik kap. Aristoteles Badzis tako postupio i zašto nije reagirao na upozorenja sirenom sa Zoranića, nikad se neće znati. Na mostu World Harmonyja nitko, naime, nije preživio.
Tužna priča o Petru Zoraniću time nije bila okončana. Nasukan na plićaku Selvi Burnu, zadarski je brod gorio i dalje, potresan povremenim eksplozijama, a nitko se nije ni usudio gasiti ga. I gorio je tako sve do 6. veljače 1961. godine, dakle punih 55 dana poslije nesreće. U svekolikoj povijesti tankerskih nesreća u svijetu sličan primjer nije zabilježen, po čemu, i na tim najtamnijim stranicama pomorskih kronika, Petru Zoraniću pripada posebno mjesto.

Da li se tko sjeća "Brigitte Montanari" i opasnosti koja je prijetila srednjem jadranu?
Koliko mi je poznato brod je potonuo kod Žirja usred jakog juga, a prevozio je opasan teret.
Mislim da je izvađen 1987.g. i otegljen u Sveti Kajo na rezanje.
Da li netko ima kakve detalje o nesreći ili možda kakve slike?

Potonuo trajekt s 250 putnika u Indoneziji

Indonezijski trajekt s 250 putnika i 17 članova posade potonuo je zbog oluje nošen visokim valovima. Zapovjednik lučke kapetanije, Taufik Bulu, rekao je da su našli 18 živih članova posade, ali se ništa ne zna o putnicima. Trajekt je iz luke Pare-pare na otoku Sulawesi isplovio u subotu navečer prema luci Samarinda u pokrajini Istočni Kalimantan (na otoku Borneo). Brodovi su glavno prijevozno sredstvo u Indoneziji državi s više od 17.000 otoka.

http://www.24sata.hr/news/clanak/strava-potonuo-trajekt-s-250-putnika-u-indoneziji/96919/?context=naslovnica&web_page_id=main_page